Zašto naši ljudi ne podržavaju bilo kakve proteste i bunjenje protiv vlasti?

Svako ko je sedeo sa nekom starijom ekipom sigurno je čuo "šta se ovi sad bune, sad njima ne valja, šta prosvetari štrajkuju, šta poljoprivrednicima sve malo, samo se bune".

Odakle taj stav da ne treba se buniti? Da li je to zaostavština iz vremena SFRJ gde je postojao kult vođe i Države koji je nastavio kroz 90-te i sada, ili su ti ljudi žrtve propagande kako je ovde dobro, kako se naš Predsednik lavovski bori za veće plate, i onda se bunjenje vidi kao neka nezahvalnost, razmaženost?

Ili je to samo "ćuti, može gore, nekada nismo imali hleba, nije bilo posla, šta se buniš" što opet valjad spada pod razmaženost i nezahvalnost, jer znaš kako je pre teško bilo?

Zbog čega taj mentalitet u narodu? Da li od njega boluju samo stariji ili pogađa i mlađe?